Kokice su jedna od najpopularnijih i najhranjivijih grickalica na svijetu, a za njihovo postojanje zaslužan je kukuruz kokičar. Kokice su možda i ''najzabavnija'' grickalica koju povezujemo s društvom i veselim događanjima. Kukuruz kokičar je samo jedna od brojnih vrsta kukuruza. Nastavite čitati i saznajte sve o njegovom porijeklu u davnoj Mezoamerici te rastu popularnosti u dramatičnim okolnostima 19. stoljeća.
Kukuruz – od Mezoamerike do danas
Kukuruz (lat. Zea mays) je jednogodišnja biljka iz porodica trava (lat. Poaceae) koja uključuje pšenicu, ječam, raž, šećernu trsku, sirak i rižu. Potječe iz Srednje Amerike (današnjeg Meksika) od kud se širio prema sjeveru (današnja Kanada) i jugu (današnja Argentina). Najstariji arheološki ostaci kukuruza stari oko 7 000 godina pronađeni su u meksičkoj dolini Tehukan. Njegov najraniji predak bila je travnata biljka zvana teosinte. Ova divlja trava daleko je od kukuruza kakvog poznajemo i konzumiramo danas. U usporedbi s današnjim kukuruzom, teosint je imao kraće klasove i tvrda zrna. Time se potvrđuje teorija o ranoj kultivaciji ove biljke u mezoameričkoj regiji. Kukuruz se Europom proširio preko kolonista, koje su američki domoroci naučili kako uzgajati i konzumirati kukuruz. Od tada do danas, kukuruz je jedna od žitarica koja se najviše uzgaja na svijetu, ispred njega su samo pšenica i ječam.
Uzgoj i vrste
Stabljika kukuruza raste i preko 2 metra, a na njoj se nalaze muški i ženski cvjetovi. Kukuruz najbolje raste tijekom dugih, vrućih ljeta, a zahtijeva bogato tlo i redovitu gnojidbu, osobito dušikom. Vrijeme vegetacije kukuruza ovisi o nekoliko različitih čimbenika, kao što su sorta i uvjeti uzgoja. Prema dužini vegetacije dijeli se na rani, srednje rani i kasni kukuruz. Kod ranog kukuruza vegetacija traje od 90 do 110 dana, kod srednje ranog od 120 do 135, a kod kasnog od 135 do 145 dana. Danas postoji preko 500 vrsta kukuruza. Kod nas se uzgajaju najčešće sljedeće: šećerac, zuban i poluzuban, kokičar, tvrdunac, mekunac, škrobni šećerac i voštanac.
Kukuruz kokičar
Kukuruz kokičar izgledom je niži od običnog kukuruza, ima manji klip te ga nalazimo različitih oblika i veličina. Stabljika kukuruza kokičara je tanka i ima slabije razvijen korijenov sustav, pa je podložniji propadanju od običnog kukuruza. Jedna od najistaknutijih razlika između običnog i kukuruza kokičara je u veličini i obliku zrna. Obični kukuruz ima pravokutna zrna, dok je zrno kokičara uvijek potpuno okruglo. Uz to, zrna mogu biti različite boje: bijele, crvene, žute, plave, crne i sl. Također, kukuruz kokičar mora biti potpuno suh za berbu. Obični kukuruz se bere kada mekoća zrna dostigne svoj vrhunac, a kokičar se bere tek onda kada je razina vlaga u zrnu manja od 25%. Kokičar se sadi i uzgaja na sunčanim mjestima, a najveći proizvođač je SAD, kojeg slijede Indija i Kina.
Zašto je kukuruz kokičar dobro uvrstiti u prehranu?
Kokice su odlična alternativa drugim, manje hranjivim grickalicama. Ne samo da su ukusne, već konzumacijom kokica konzumirate i prijeko potrebna vlakna. Kokice također sadrže vitamine B skupine, bogate su mineralima i uz sve to sadrže jako malo kalorija (osobito ako se pripremaju bez masnoća). Ipak, kod konzumacije treba paziti na unos količine soli pa ih je najbolje pripremati ili uz dodatka malo soli ili u potpunosti bez soli. Osim hranjivosti, kokice su i svestrana namirnica koju možete dodavati raznim slanim i slatkim jelima.
Velika depresija, Drugi svjetski rat & mikrovalna
Kokice su svoju popularnost stjecale u poprilično dramatičnim uvjetima. Jedna takva dramatična okolnost je Velika depresija. Kokice su bile izuzetno jeftina grickalica pa samim time i jedna od rijetkih grickalica koje su si mnoge obitelji mogle priuštiti. Dok su se mnogi u prehrambenoj industriji borili s gubicima u Velikoj depresiji, industrija kokica je napredovala.
Kokice su doživjele još jedan veliki porast popularnosti tijekom Drugog svjetskog rata, zahvaljujući deprivaciji šećera. Naime, šećer se uglavnom pakirao u vojne obroke kako bi nahranio milijune vojnika na ratištima. Zbog deprivacije šećera, slatkiši i slatki proizvodi postajali su sve skuplji pa su se ljudi više okrenuli slanim grickalicama, odnosno kokicama. Svoj posljednji val popularnosti kokice nisu doživjele u tako dramatičnim okolnostima, već izumom mikrovalne. Mikrovalnu je izumio Percy Spencer, još za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali se na tržištu pojavila tek 80-ih godina prošlog stoljeća. Od tada pa sve do danas, kokice se smatraju jednom od najpopularnijih grickalica obožavane zbog svog okusa i jednostavne pripreme.
