Marelice su prošle dugačak put od svoje prve kultivacije prije 4 000 godina do danas. Neki su ih nazivali i zlatnim jabukama. Drugi su pod njima podučavali i mudrovali. Danas možda nemamo tako dramatičan odnos prema jednoj voćki, ali svakako jednako uživamo u njenim plodovima kao i u prošlosti. Svježa ili sušena, marelica ima izuzetno bogat nutritivni profil i blagotvorni učinak na naš organizam pa ju je poželjno uvrstiti u jelovnik. U nastavku teksta saznajte više o porijeklu marelice, njenom uzgoju i berbi, nutritivnom profilu i nekim zanimljivim pričama iz povijesti i mitologije.
Porijeklo marelice
Marelica je okruglo, mesnato voće slatko-kiselkastog okusa i prepoznatljive narančaste boje. Naziv marelica potječe od latinske riječi malum praecoquum, a znači rano sazrijevajuće voće. Vjeruje se da potječu iz Kine, a moguće i iz Koreje i Japana te da su kultivirane prije više od 4 000 godina. Botanički gledano, marelica (lat. Prunus armeniaca) pripada obitelji Rosaceae u koju ubrajamo: breskve, bademe, jabuke, šljive, trešnje i bobičasto voće (Mateljan, 2008). To je voće umjerenog pojasa i uzgaja se u klimama s dobro izdvojenim godišnjim dobima. To znači da uzgoj zahtjeva prilično hladnu zimu za vrijeme mirovanja i razvoja cvjetnih pupova te umjereno visoke temperature u proljeće i ljeto kad dolazi razvoj ploda.
Plod marelice je srednje veličine, promjera otprilike promjera 4 do 5 cm, okruglog do ovalnog oblika kod nekih modernih sorti. Meso je čvrsto i sočno, a kora glatka s kratkim dlakama. Rani plodovi su blijedo zelene boje, koji dozrijevanjem postaju mesnati, sočni, žuti ili narančasti, često crveno obojeni sa strane zbog izloženosti suncu dok su zreli. Postoje tri osnovne sorte marelice, a to su: Sungold, Harglow i Goldcat. Ovo voće se uglavnom uzgaja u umjerenim regijama svijeta, tj. zapadnoj i srednjoj Aziji, Europi, sjeverozapadnoj Himalaji i zapadnom Tibetu. Trenutno glavne regije uzgoja marelica uključuju pojas koji se proteže od Turske preko Irana, Himalaje, Hindukusha do Kine i Japana. Ipak, najveća svjetska proizvodnja dolazi iz mediteranskih zemalja, odnosno iz Turske, Uzbekistana, Irana, Italije, Alžira, Španjolske i dr.
Uzgoj i berba
Stablo je malo do srednje veliko drvo 4 - 8 m visoko s gustom, raširenom, okruglom krošnjom. Marelica općenito sazrijeva u prvom tjednu svibnja i do kraja lipnja, ovisno o sorti. Stabla marelice počinju davati plodove od pete godine i postižu maksimalnu fazu rodnosti 8 do 10 godina nakon sadnje i tako nastavljaju do 35 godina. U berbi je najbolje prakticirati ručnu berbu. Nakon berbe treba biti vrlo oprezan jer su ti plodovi lako kvarljivi. Upravo zato se u velikim industrijama plod bere kad tek počne sazrijevati kako ne bi istrunuo u transportu. Kao praksa nakon berbe, voće se čuva na temperaturi od 0 °C 1 do 2 tjedna uz održavanje relativne vlažnosti od 85 do 95 %.
Sušenje marelica
Općenito, marelica se može sušiti na suncu ili industrijski. Industrijsko sušenje vrlo često podrazumijeva i tretiranje sumporovim dioksidom tijekom procesa sušenja kako bi se osiguralo zadržavanje izvorne boje pa ćete tako sumporene sušene marelice vrlo lako prepoznati po izrazito narančastoj boji, dok netretirana sušena marelica poprima smeđu boju. Bilo da ih konzumirate svježe ili sušene, marelice su namirnica izuzetnog nutritivnog profila. Osobito su bogate mineralima kalijem i bakrom, vitaminom A, ß-karotenom, zaslužnog za njihovu intenzivnu narančastu boju te vlaknima. Međutim, valja zapamtiti da je sušeno voće bogato šećerima pa ga treba konzumirati umjereno.
Marelice kroz povijest
Za sam kraj donosimo vam i nekoliko zanimljivi priča o marelici utkanih u mitologiji, povijesti i religiji:
- U grčkoj mitologiji marelice su zvali "zlatne jabuke", a rasle su u vrtu bogova u carstvu Hesperida, u blizini planine Atlas. Hesperide su njegovale vrt, štiteći stablo zlatnih jabuke koje je im poklonila Geja, božica zemlje, odnosno Majka Zemlja. Vrt je ujedno čuvalo i divovsko biće sa stotinu glava Ladon, koje je kasnije ubio Heraklo u izvršavanju 12 zadataka koje mu je zadao mikenski kralj Euristej.
- Marelice zauzimaju istaknuto mjesto u kulturi Dalekog istoka. Kinezi ih povezuju s obrazovanjem i medicinom. Filozofi ih vide kao atribute mudrih ljudi, poput Konfucija, koji je podučavao svoje učenike pod stablima marelica, za koje se vjerovalo da promiču mudrost i znanje.
- U biblijskoj priči o Noinoj arci, marelica je spomenuta kao jedino stablo koje je preživjelo veliki potop.
Reference:
1. Mateljan, G. (2008) Najzdravije namirnice svijeta. Planetopija, Zagreb, str. 384.
