Čini se da su grožđice najpoznatije sušeno voće budući sastojak mnogih kolača i peciva, finih jela pa čak i jakih alkoholnih pića! No, grožđice nisu samo slatke i ukusne, već našem organizmu mogu osigurati razne nutrijente poput vlakana i fitokemikalija te bi se iz tog razloga trebale pronaći na svačijem meniju.
Grožđice su ljudskoj prehrani poznate još od antičkih vremena što dokazuju povijesni zapisi koji datiraju još iz 1490. godine prije Krista. Pretpostavlja se da je do proizvodnje grožđica došlo slučajno, prirodnim opadanjem bobica grožđa i sušenjem istih na suncu. Sljedeći primjer prirode, bobice grožđa su se nakon branja ostavljale na suncu kako bi se dobio oblik grožđa pogodan za skladištenje tijekom zimskog perioda i lak za transport (Vasilopoulou i Trichopoulou, 2014).
Kako se dobivaju grožđice?
Postupak sušenja grožđica na suncu često se koristi i danas, no razvijene su i metode industrijskog sušenja u kontroliranim uvjetima. Postupak dobivanja grožđica se sastoji od tri koraka – predtretmana, sušenja i tretmana nakon suđenja.
Predtretman je neobvezan korak. Sastoji se od natapanja grožđa u pripremljenu otopinu kako bi se osiguralo optimalno sušenje u sljedećem koraku proizvodnje. Slijedi postupak sušenja koje može biti provedeno na suncu, u sjeni ili mehanički u sušarama. Sušenje na suncu je najduže i traje dva do tri tjedna, dok se industrijski pripremljene grožđice dobivaju kroz jedan dan. Zadnji korak uključuje pranje grožđica i uklanjanje zaostalih grančica i peteljki. Nakon ovog koraka potrebno je dodatno sušenje kako bi se osiguralo otklanjanje sve vode kojom su se grožđice natopile pranjem (Vasilopoulou i Trichopoulou, 2014).
Izgled, veličina i okus grožđica ovisi dakako o sorti osušenog grožđa. Našem tržištu su najpoznatije sultane, a na policama se mogu pronaći i grožđice sorte thompson. Poznate su i zlatne grožđice dobivene od sorte muškat.
Zašto bismo trebali uvrstiti grožđice u svoju prehranu?
Visok sadržaja šećera od gotovo 60 g na 100 g proizvoda, često ih nepošteno smješta u kategoriju nezdrave hrane. Naime, grožđice su izvor prehrambenih vlakana (3,3-4,5 g na 100 g proizvoda) što doprinosi njihovom prebiotičkom efektu.
Nadalje, grožđice su važan izvor minerala kalija i drugih bioaktivnih komponenti poput polifenola i vinske kiseline. Polifenoli su snažni antioksidansi koji štite tijelo od oksidacijskog stresa i posljedično razvitka raznih degenerativnih bolesti (Olmo-Cunillera i sur., 2019), a u grožđicama uglavnom pronalazimo fenolne kiseline, flavonole i antocijane, iako njihov sadržaj varira ovisno o sorti grožđa.
Provedena su mnoga istraživanja gdje se tražila povezanost povećanog unosa grožđica i smanjenja rizika od mnogih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa te karijesa. Mnogi rezultati istraživanja idu u prilog grožđici. Ipak potrebne su daljnje i temeljitije provjere kako bi se grožđici mogao dodijeliti ovaj zavidan status (Olmo-Cunillera i sur., 2019).
Benefiti i apetit
2018. godine provedeno je istraživanje (Fulgoni i sur., 2018) o povezanosti povećanog unosa grožđica i apetita. Po završetku istraživanja i uspoređivanja unosa nutrijenata ispitanika koji su povećali unos grožđica i onih ispitanika koji nisu konzumirali grožđice, zaključeno je kako su ispitanici, koji su konzumirali povećan unos grožđica, na kraju dana imali povećan unos prehrambenih vlakana za 22,9 %, kalija za 16 %, magnezija za 11,6 %, a smanjenje monozasićenih masti za 9,2 % te ukupnih masti za 5,1 %. Ono što je posebno zanimljivo je da su ispitanici sveukupno smanjili unos dodanog šećera za 19,1 % iako same grožđice sadrže značajnu količinu šećera!
Iako mnogima grožđice nisu prvi izbor, njihovi benefiti nisu zanemarivi. Ako volite grožđice ili im pak želite pružiti drugu šansu, pokušajte ih uvrstiti u svoju prehranu u nekoj zanimljivoj kombinaciji sa salatom ili zobenom kašom. Za inspiraciju svakako bacite pogled na Vedrini kuhinju gdje vas očekuje pregršt zanimljivih i jednostavnih recepata!
Reference:
Fulgoni, V.L.; Painter, J.; Carughi, A. (2018) Association of raisin and raisin-containing food consumption with nutrient intake and diet quality in US children: NHANES 2001–2012. Food Sci. Nutr., 6, 2162–2169.
Olmo-Cunillera, A., Escobar-Avello, D., Pérez, A. J., Marhuenda-Muñoz, M., Lamuela-Raventós, R. M., & Vallverdú-Queralt, A. (2019). Is eating raisins healthy? Nutrients, 12(1), 54.
Vasilopoulou, E., & Trichopoulou, A. (2014). Greek raisins: a traditional nutritious delicacy. J. Berry Res., 4(3), 117-125.
