Orašasti plodovi dio su ljudske prehrane i kulture već tisućama godina, a njihova je prisutnost u literaturi jednako stara. Od bajki do klasičnih romana, orašasti plodovi snažna su simbolika i alat kojim su se mnogi poznati pisci često koristili. U ovom članku ćemo istražiti značaj orašastih plodova u književnosti i kako su korišteni kao simboli i motivi.
U dječjim knjigama
Orašasti plodovi često su korišten motiv u brojnim dječjim knjigama i bajkama. Tako se primjerice stablo lješnjaka spominje u slavnoj bajci Pepeljuga braće Grimm. Iako je taj dio potpuno izostavljen u modernoj verziji ove bajke, stablo lijeske ima važnu simboliku u ovoj bezvremenskoj bajci. Naime, u jednom dijelu bajke otac Pepeljugi pokloni grančicu stabla lijeske, čiji plodovi su lješnjaci, koju ona odluči posaditi pokraj majčina groba. Grančica je procvjetala u čarobno stablo lijeske na čijim granama sjedi mala bijela ptica koja ispunjava želje. U originalnoj priči, bijela ptica, koja simbolizira Pepeljuginu majku, je ta koja Pepeljugi pokloni haljinu, cipele i kočiju za bal.
U najranijoj tiskanoj verziji Crvenkapice, francuskog pisca Charlesa Perraulta, Crvenkapica na putu do bake skuplja orašaste plodove i igra se s leptirima. Zbog toga odluta s pravog puta. Igra s leptirima i sakupljanje orašastih plodova ovdje simboliziraju mladost i naivnost Crvenkapice. Ona, kao i svako dijete, vidi igru u svemu što radi ne razmišljajući pri tome o posljedicama.
U Charlieju i tvornici čokolade, britanskog pisca Roalda Dahla, lik Veruce Salt, Oompa Loompe pretvaraju u golemi orah kao kaznu za njezino pohlepno i razmaženo ponašanje. Ova je scena snažna metafora kako konzumerizam može iskvariti nevina dječja srca.
Orašasti plodovi u slavnim romanima
Remek-djelo u sedam tomova Marcela Prousta U potrazi za izgubljenim vremenom smatra se jednim od najvećih književnih ostvarenja 20. stoljeća. Orašasti plodovi, točnije bademi koji su glavni sastojak madeleine kolačića, igraju istaknutu ulogu u ovom radu. Oni su simbol i osjetilno iskustvo koje evocira sjećanja i emocije. U najpoznatijoj sceni romana, pripovjedač umače kolačić madeleine u šalicu čaja od lipe i osjetilno iskustvo ga vraća u djetinjstvo. Upravo je zbog ovog djela, fenomen u kojem nam miris i okus određene hrane budi nostalgiju i sjećanja na neke stvari iz prošlosti, nazvan Proustov fenomen.
U romanu Male žene Louise May Alcott, lik Jo March je poznat po svojoj ljubavi prema orašastim plodovima. Često je prikazana kako zubima razbija orahe i lješnjake.
U gotičkom romanu Orkanski visovi Emily Brontë, lik Heathcliffa opisan je kako jede orahe i pije vino dok sjedi uz vatru. Ova slika zamišljene, mračne figure koja konzumira orašaste plodove i alkohol postala je ikona popularne kulture.
U novijoj literaturi orasi se često koriste kao simbol senzualnosti i seksualnosti. U Sluškinjinoj priči Margaret Atwood, glavni lik Offred prisiljena je jesti orahe kao oblik zavođenja od strane njenog otmičara, Zapovjednika. Orašasti plodovi ovdje simboliziraju zabranjene užitke seksa i intimnosti.
Orašasti plodovi u raznim književnim djelima, podsjetnik su na kulturološki značaj hrane te na to kako ona može odražavati vrijednosti, uvjerenja određenog društva ili čak osjećaje pojedinca.
